Aktuelnosti

Pripadnik zloglasnog Mladićevog voda za strijeljanje oslobođen optužbi za genocid u Srebrenici

By  | 

Aleksandar Cvetković oslobođen je optužbi za krivično djelo genocid. Ovo je presuda koju je danas izreklo Vijeće Suda BiH.

Nakon provedenih dokaza Vijeće nije van razumne sumnje moglo utvrditi odgovornost optuženog za djela za koja se teretio optužnicom od 12. septembra 2013. godine.

Cvetkovića je optužnica teretila da je kao pripadnik zloglasnog 10. diverzantskog odreda Glavnog štaba Vojske RS-a krajem juna 1995. godine sudjelovao u izvođenju prvog napada na UN zaštićenu zonu Srebrenica i 11. jula 1995. u vojnoj operaciji Krivaja 95.

Cvetković je oslobođen i sumnje da je lično i direktno, pucajući iz vatrenog oružja kao pripadnik streljačkog voda zajedno sa drugim pripadnicima 10. diverzantskog odreda, učestvovao u ubistvu između 1.000 i 1.200 bošnjačkih muškaraca i dječaka na farmi u Branjevu, 16. jula 1995. godine.

Cvetković se krio u Izraelu gdje je i uhapšen u januaru 2011. godine, nakon čega je od izraelskog vrhovnog suda zatražio da blokira odluku o njegovom izručenju. U augustu 2013. godine izručen je Bosni i Hercegovini.

Svjedočenje Bošnjaka koji je preživio strijeljanje

Kada je jula 1995. godine srpska vojska zauzela Srebrenicu, jednu od značajnijih uloga u organizovanju i sprovođenju genocida nad zarobljenim stanovništvom imao je 10. diverzantski odred. Formiran na zapovjed Ratka Mladića, odred je djelovao uglavnom na području Podrinja.

U dosijeu koji je 2011. godine objavio Fond za humanitarno pravo detaljno je opisana uloga pripadnika ovog odreda u sistematskom ubijanju nesrpskog stanovništva, kao i u naknadnom prikrivanju zločina.

-Zarobljenici, ruku vezanih iza leđa, a neki i sa povezom preko očiju, transportovani su iz škole u Kuli na farmu u Branjevu autobusima u pratnji vojne policije Drinskog korpusa VRS-a. Po dolasku, postrojavani su u grupama od 10 zarobljenika, nekih 100 do 200 metara od mjesta gde se autobus zaustavio.

Na zarobljene Bošnjake su zatim zajednički pucali i ubijali ih: Franc Kos, Brano Gojković, Stanko Savanović, Zoran Goronja, Marko Boškić, Vlastimir Golijan, Aleksandar Cvetković i Dražen Erdemović.

Nakon što bi jedna grupa zarobljenika bila strijeljana, pripadnici vojne policije bi odvojili sljedećih 10 zarobljenika i sproveli ih do istog mjesta egzekucije gdje su ubijani na isti način. Zarobljenicima je naređeno da stanu okrenuti leđima egzekutorima tako da su ispred sebe vidjeli leševe zarobljenika koji su ubijeni pre njih. Onima koji su još davali znake života, prilazili su i iz neposredne blizine pucali u glavu i trup.

-Jedan od zarobljenika koji je preživeo strijeljanje svjedočio je:

Kada su otvorili vatru, odmah sam pao na zemlju. Ruke su mi i dalje bile vezane iza leđa. Pao sam na stomak, licem ka zemlji. Jedan čovek je pao preko moje glave i mogao sam da osjetim njegovu toplu krv kako curi preko mene. Pucanje se nastavilo i naredili su vojnicima da pucaju u svakoga po jednom. Čuo sam da viču da ne smiju da pucaju u glavu da se ne bi prolio mozak, već u leđa da pucaju. Mene su upucali u leđa. Ruke su mi bile vezane. Metak mi je prošao ispod lijevog pazuha, kroz majicu i samo me je ogrebao. Nastavio sam da ležim tamo. Mogao sam da ih čujem kako pitaju da li je neko ostao živ da bi ga previli, ako bi se neko javio, dokrajčili bi ga. Čuo sam jednog čovjeka kako zapomaže i molio ih je da ga ubiju, ali su rekli da će ga ostaviti da se muči još neko vrijeme, pa da će ga poslije ubiti.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *