Unsko-sanski kanton

Tržačka Raštela: Mjesto gdje mještani BiH gledaju svoja zemljišta u EU

By  | 

Selo kod Cazina od Hrvatske je udaljeno samo nekoliko metara, ali mještani ne mogu na svoja imanja. Selo Tržačka Raštela kod Cazina je mjesto, kažu njegovi mještani, koje je uvijek bilo poznato po trgovini i stabilnoj ekonomskoj situaciji, ali puni trgovački potencijal, sada ne može iskoristiti.

Većina od 12.000 mještana Raštele, čiji naziv potiče od turske riječi za pijacu, preko granice, u Hrvatskoj, ima svoje parcele i, kažu, skoro 15 kilometara zemlje duž Korane pripada njima.

Selo je od Hrvatske, a samim tim i Evropske unije, udaljeno bukvalno nekoliko metara, ali mještani tu blizinu ne mogu iskoristiti, jer ih od njihovih parcela i druge države dijeli rijeka Korana.

“Inicijativa o otvaranju malograničnog prelaza preko Korane, na mostiću koji spaja dvije države u blizini našeg sela, već nekoliko godina je aktuelna priča, ali ovaj prelaz nije u funkciji već 20 godina“, priča Memaga Nuhanović, predsjednik Mjesne zajednice Tržačka Raštela.

Slijepi čvor

Ljudi koji posjeduju parcele preko granice, kaže on, oštećeni su jer moraju obilaziti po 80 kilometara da bi došli do svojih zemljišta, iako svakodnevno gledaju ta zemljišta sa bosanske strane granice.

“Mi smo slijepi čvor sa ove strane granice, a oni su slijepi čvor sa one strane granice“, tvrdi Nuhanović.
On kaže da su ljudi koji imaju parcele preko Korane već digli ruke od svoga zemljišta i da se ne nadaju da će se pitanje malograničnog prelaza riješiti uskoro.
“Godine 2007. i 2008. uveliko se radilo na tome da se ovaj granični prelaz otvori. Sa naše i hrvatske strane su formirane međunarodne komisije sa po tri člana, koje su dale odobrenje za taj granični prelaz. Čak je i kroz službeni list BiH prošla inicijativa o otvaranju prelaza, ali onda je, bojim se, politika odradila svoje“, smatra Nuhanović.

U to vrijeme potpisan je ugovor između opštine Cazin i granične policije, tvrdi Nuhanović, i izgrađena je infrastruktura i sa jedne i sa druge strane granice, ali 2008. nakon izbora sve je stalo.

“Te kućice (granične policije, op.aut) već šest godina stoje prazne. Kada se pređe granica ilegalno preko Korane, to je za obje strane isto kao da si ratni zločinac. Jednom prilikom je jednom mještaninu sa naše strane pobjegla krava tamo i on je, da bi je vratio, otišao za njom, međutim kada su ga policajci uhvatili, dva dana su ga zadržali tamo. Zanimljivo je da je prije postojao problem i sa ilegalnim migrantima. Najveći problem su predstavljali kurdski migranti“, ističe Nuhanović.

Nuhanović se boji da će ovaj historijski granični prelaz, gdje se 1995. general Petog korpusa Armije BiH, Atif Dudaković, sastao sa generalom hrvatske vojske Marijanom Marekovićem da bi ozvaničili vojnu saradnju, zauvijek ostati zatvoren.

Zuhdija Nadarević, predsjednik Skupštine udruženja mljekara, tvrdi da on lično više zemlje ima u Hrvatskoj nego u BiH.
“Ovo je kraj koji živi od poljoprivrede, a ja kod moje zemlje koju tamo imam, moram ići kupovati zemlju da bi se bavio poljoprivredom“, tvrdi Nadarević, koji je u selu poznat kao Hadžija, jer preko granice ima oko pet hektara zemlje, a kaže da sveukupno ljudi u selu imaju oko 100 hektara zemlje na hrvatskoj teritoriji.
“I Hrvati imaju zemlje na našoj teritoriji i ne znam zašto do sada niko nije pokušao stupiti u kontakt s tim Hrvatima, pa da se izvrši neka vrsta razmjene parcela ili zemlje“, ističe Nadarević.

Nadarević je bio u Hrvatskoj i razgovarao je sa hrvatskim čelnicima o parcelama, zanimalo ga je šta mora uraditi da bi dokazao da je ta zemlja njegova. Rekli su mu da treba dva svjedoka koja će potvrditi da je to njegova zemlja : “Oni su popisivali nas, koji tamo imaju zemlju. Ali već neko vrijeme, nakon što je taj popis napravljen, niko nas nije kontaktirao. Pa da nam makar isplate neki novac, eto im i zemlja“,tvrdi Nadarević.

Otvaranjem granice, smatra Nadarević, selo bi procvjetalo.

Sađenje konoplje

Dedo Nurija, mještanin Raštele, tvrdi da je na svojoj zemlji, do koje je je došao ‘ilegalanim’ putem, tako što je prešao rijeku Koranu, jer nije mogao obilaziti 80 kilometara zbog zdravstvenog stanja, našao posađenu konoplju.

“Kada sam se usudio jednom da odem da vidim tu moju zemlju u Hrvatskoj, tamo sam našao i gnojivo i kantu za zalijevanje. Rekao sam da ću maksuz doći jedan dan i presjediti cijeli dan ako treba, samo da vidim ko tu dolazi da zalijeva moju zemlju, do koje ne mogu doći“, priča Nurija.

Muke mještana razumije i načelnik opštine Cazin, Nermin Ogrešević.

Opština Cazin je, kako je kazao Ogrešević, kandidirala ovaj projekat za viši rang.

Cilj im je bio, ističe on, da ovaj prelaz ne bude samo malogranični, nego da služi i za prelazak putničkih vozila.

“Sam Cazin u dijaspori ima preko 12.000 ljudi i ovaj prelaz bi bio i više nego koristan i njima, koji su velika podrška ovom gradu i ovoj opštini. Oni maltene pola puta provedu čekajući na granici“ kaže Ogrešević.

On tvrdi da je malogranični prelaz kod Korane čak i na spisku utvrđenih lokacija za malogranične prelaze i da je on faktički jedini koji je ostao na čitavom graničnom području BiH, a da nije otvoren.

“Formirana je međudržavna komisija koja je bila aktivna dugi niz godina i mi smo sa naše strane dobili obavijest da je taj proces završen i da možemo krenuti u tehničku pripremu za otvaranje malograničnog prelaza. Kazali su nam da bi bilo efikasnije i brže da lokalna zajednica uredi prelaz sa naše strane granice. Mi smo to uradili, ali je onda to jednostavno 2008. godine stalo“, objašnjava Ogrešević.

Zapostavljeno područje

Ovo je jedan od primjera, zaključio je načelnik opštine Cazin, gdje se ovo područje BiH osjeća zapostavljenim.

“Mi imamo i turističke ambicije, a imamo i resurse. U neposrednoj blizini tog graničnog prelaza je i izvorište termalnih voda. S jedne strane Plitvice, a s druge naša Gata, gdje planiramo izgraditi neke kapacitete, zato bi taj granični prelaz bio zlata vrijedan. Otvaranje turističke ceste kroz ovo područje bi donijelo samo pozitivne stvari“, zaključio je on.

Zastupnik Stranke demokratske aktivnosti u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Jasmin Emrić uputio je zastupničko pitanje predsjedavajućem Vijeća ministara BiH, a u vezi otvaranja ovog graničnog prelaza, ali je do sada, njegova inicijativa bezuspješna.

“Opština Cazin je nekoliko puta na različite načine pokušala da našim državnim organima ukaže na potrebu da se otvori ovaj malogranični prelaz. Interes je veoma velik i građani su ogorčeni“, kaže Emrić.

Slična situacija je, tvrdi on, i sa građanima u Republici Hrvatskoj, koji također žele komunikaciju.

“Ovaj kraj je pasivan zbog ovog graničnog režima i zbog toga što nema mogućnosti komunikacije“,tvrdi Emrić, te dodaje da se sada čeka da Hrvatska imenuje svoje članove u međudržavnu komisiju.

“To je navodno u fazi dogovora između dvije države, ali sve predugo traje. Možemo se nadati da će se prelaz desiti jer ima želje sa obje strane granice“, zaključio je on, prenosi Al Jazeera.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *